CEN i CENELEC postavljaju tehnički okvir
Dana 1. lipnja 2026. Europski odbor za normizaciju (CEN) i njegov elektrotehnički pandan (CENELEC) službeno su objavili prvih šest usklađenih europskih normi za Digital Product Passport (DPP). Niz normi nosi oznake EN 18216 do EN 18223 i definira tehničku osnovu na kojoj se moraju temeljiti sve proizvodno specifične DPP-implementacije u okviru ESPR-Uredbe (EU) 2024/1781.
Objava nije sporedan događaj: dosad su postojale političke smjernice, ali ne i obvezujući tehnički standard koji opisuje kako konkretno trebaju biti uređeni razmjena podataka, jednoznačni identifikatori, nosači podataka, pohrana i API-ji. Ta je praznina sada – barem na razini normi – zatvorena.
Što obuhvaća šest normi
Niz EN 18216–18223 strukturiran je prema središnjim tehničkim slojevima sustava DPP:
- Formati razmjene podataka i semantika – koja podatkovna polja postoje te kako se nazivaju i tipiziraju.
- Jednoznačni identifikatori – zahtjevi za dodjelu i strukturu ID-ova proizvoda, kompatibilni s postojećim shemama kao što je GS1 Digital Link.
- Nosači podataka – fizički i digitalni mediji za nošenje podataka (QR kodovi, RFID, DataMatrix) te njihovi minimalni zahtjevi za čitljivost i kodiranje.
- Pohrana podataka – zahtjevi za decentralizirane i centralizirane arhitekture pohrane te prava pristupa.
- API-ji – standardizirana sučelja za strojno dohvaćanje podataka putovnice od strane tijela javne vlasti, potrošača i gospodarskih subjekata.
- Krovni zahtjevi – zaštita podataka, sigurnost i interoperabilnost među nacionalnim sustavima.
Fraunhofer IPK, koji je sudjelovao u izradi, publikaciju je opisao kao „tehničku prekretnicu za kružno gospodarstvo" i naglasio da su norme formulirane neovisno o proizvodu – dakle, primjenjuju se i na tekstil, elektroniku i čelik.
Što ESPR-Uredba doista propisuje
ESPR-Uredba definira DPP kao krovni instrument: proizvodi na koje se odnosi delegirani pravni akt moraju imati strojno čitljiv nosač podataka koji upućuje na jednoznačni digitalni blizanac. Uredba propisuje da putovnica mora sadržavati „aktualne i točne informacije", no ne navodi konkretnu učestalost ažuriranja. Poduzeća tu prazninu moraju zatvoriti internim procesima upravljanja.
Važno: niz normi EN 18216–18223 je usklađen, tj. njegova primjena stvara pretpostavku sukladnosti s tehničkim zahtjevima ESPR. Tko u potpunosti provede norme, ne mora zasebno dokazivati da njegovo rješenje ispunjava tekst Uredbe – to je regulatorno velika prednost.
Proizvodno specifične dopune: primjer čelika
Norme su namjerno generičke. Proizvodno specifični zahtjevi za podatke uređuju se zasebnim delegiranim pravnim aktima i tehničkim specifikacijama. Zajednički istraživački centar (JRC) Europske komisije već je izradio konkretan nacrt podataka za proizvode od čelika. Njime je, među ostalim, predviđeno da se proizvodni ugljični otisak (PCF) vodi na razini šarže i izračunava prema metodama ISO 14067-kompatiblen).
To ilustrira slojeviti model ekosustava DPP: EN norme definiraju „kako" infrastrukture, a delegirani pravni akti i nacrti JRC-a definiraju „što" sadržaja – specifično za pojedine skupine proizvoda.
Putovnica za baterije kao prvi praktični test
Prvi obvezujući slučaj primjene već je određen: digitalna putovnica za baterije prema Uredbi EU-a o baterijama (EU) 2023/1542 postaje obvezna od 18. veljače 2027. za industrijske baterije, pogonske baterije i baterije za električna vozila kapaciteta od 2 kWh.
Minespider je u izvješću o provedbi Uredbe o baterijama za 2026. dokumentirao perspektivu industrije: mnogi se proizvođači manje bore s tehničkom provedbom nego s pribavljanjem podataka duž lanca opskrbe – osobito za sirovine poput litija, kobalta i nikla, za koje su pouzdani PCF podaci na razini šarže jedva dostupni.
Objava EN normi sada pružateljima sustava daje stabilnu osnovu na kojoj se rješenja za putovnice za baterije mogu certificirati. Istodobno pitanje podataka ostaje stvarni operativni problem.
Pritisak na provedbu raste: postupci zbog povrede protiv 20 država članica
Paralelno s objavom normi Europska komisija pokrenula je postupke zbog povrede protiv 20 država članica zbog nedostatne provedbe Direktive Empco. Poruka je jasna: Bruxelles ozbiljno shvaća provedbu okvira održivosti i ne zazire od eskalacije. Za poduzeća to znači da su nacionalna tijela pod pritiskom da izgrade kapacitete za provedbu – što povećava vjerojatnost stvarnog nadzora tržišta.
Tehničke implikacije za proizvođače i pružatelje sustava
Identifikatori i nosači podataka
Norme zahtijevaju jednoznačne identifikatore proizvoda koji ostaju stabilni tijekom cijelog životnog ciklusa. Strukture GS1 – osobito GS1 Digital Link – već danas ispunjavaju taj zahtjev i u nizu normi izričito se navode kao referentna arhitektura. Sustavi koji se danas oslanjaju na statične QR kodove bez strukturirane semantike URL-a moraju se migrirati.
Driscoll's je na događanju GS1 Connect 2026 demonstrirao kako se serializacija povećava u praksi: poduzeće je više od milijarde Berry-Clamshell pakiranja opremilo jednoznačnim identitetima i trenutačno prelazi na potpuno GS1 Digital Link-usklađene QR kodove. To pokazuje da je serializacija u tom opsegu izvediva – ali zahtijeva vrijeme za pripremu i potpunu integraciju sustava.
Zahtjevi za API-je
EN 18221 (privremena oznaka za API dio niza) određuje da DPP-podaci moraju biti dostupni putem standardiziranih REST krajnjih točaka. Zahtjevi za autentifikaciju razlikuju se ovisno o kategoriji podataka: javni osnovni podaci (npr. sastav materijala, indeks popravljivosti) moraju biti dostupni bez prepreke pristupa; osjetljivi podaci o lancu opskrbe mogu biti zaštićeni kontrolom pristupa na temelju uloga.
Minimalan primjer usklađenog DPP-upita putem GS1 Digital Link-URL-a:
GET https://id.example.com/01/04012345678901/21/ABC123
Accept: application/json+dpp
Resolver pritom izravno vraća zapis putovnice ili preusmjerava na ovlaštenu DPP-krajnju točku – ovisno o modelu implementacije. (Napomena: URL slijedi GS1 Digital Link-shemu i ovdje služi kao strukturni primjer; produkcijska krajnja točka mora biti odgovarajuće konfigurirana.)
Pohrana podataka i odgovornosti
Norme dopuštaju i centralizirane i decentralizirane arhitekture pohrane, ali propisuju da podaci moraju ostati dostupni tijekom cijelog životnog vijeka proizvoda i najmanje deset godina nakon toga. Za proizvođače to znači konkretne zahtjeve za migraciju podataka, ugovore s operaterima i scenarije insolventnosti – pitanja koja su u dosadašnjoj raspravi često bila nedovoljno razmotrena.
Klasifikacija: što norme omogućuju – a što ne
Objava normi EN 18216–18223 značajan je napredak, ali ne i završetak. Otvorena ostaju sljedeća pitanja:
- Delegirani pravni akti za većinu skupina proizvoda (tekstil, namještaj, elektronika, kemikalije) još nisu dovršeni.
- Postupci ispitivanja i certificiranja za DPP-sustave nisu dio niza normi i moraju se zasebno definirati.
- Interoperabilnost među nacionalnim registrima normativno je obuhvaćena, ali u praksi još nije riješena.
Poduzeća koja sada počinju s implementacijom dobro će učiniti ako niz normi budu smatrala obveznim štivom – i svoju arhitekturu sustava oblikuju tako da se proizvodno specifični zahtjevi za podatke mogu modularno dodavati čim delegirani pravni akti stupe na snagu. Tko se osloni na vlasnička izolirana rješenja, riskira skupe naknadne dorade.
Sljedećih dvanaest mjeseci pokazat će hoće li objava normi dati željeni poticaj za DPP-implementacije – ili će pitanje podataka duž lanca opskrbe i dalje djelovati kao kočnica.
