Normativni okvir je postavljen — sada počinje provedba
Donošenjem ESPR-Uredbe (EU) 2024/1781, Digital Product Passport (DPP) postao je obvezujuće pravo EU-a. Ono što se dugo smatralo projektom budućnosti od proljeća 2026. dobilo je novu, odlučujuću dimenziju: tehničke norme na kojima će se temeljiti provedbene uredbe sada su dostupne.
Početkom lipnja 2026. na konferenciji DPP4EU u Bruxellesu predstavljen je paket normi izrađen u okviru CEN/CENELEC JTC 24. Serija normi EN 18216 do EN 18223 definira ključnu tehničku infrastrukturu: nosače podataka, jedinstvene identifikatore, API-je i okvir za interoperabilnost. Istodobno su predstavljena okruženja za testiranje otvorenog koda, pomoću kojih se implementacije mogu provjeriti u pogledu sukladnosti. Fraunhofer IPK, koji je sudjelovao u razvoju normi, komentirao je: „The standards are here — now is the time to bring them to life."
Ta rečenica precizno opisuje situaciju. Regulatorna arhitektura je postavljena; nedostaju sektorske provedbene uredbe, stabilan rad registra i široko rasprostranjena praksa implementacije u industriji.
Što norme EN 18216–18223 konkretno uređuju
Identifikatori i nosači podataka
Serija normi propisuje da svaki DPP mora imati jedinstveni identifikator proizvoda koji je strojno čitljiv i trajno razrješiv. EN 18220 uređuje dopuštene nosače podataka — među njima QR kodove, DataMatrix i RAIN-RFID. Ključno je da je norma tehnološki neutralno formulirana: ne propisuje određeni nosač, ali definira minimalne zahtjeve za čitljivost i postojanost.
GS1 Digital Link u tom kontekstu nije obvezan, ali je de facto vodeći kandidat za strategiju identifikatora — jer postojeću GTIN infrastrukturu povezuje s razrješavanjem web-URI-ja. Konzorcij CIRPASS-2 u svom je očitovanju o nacrtu izričito preporučio da se norma EN 18219 uvrsti kao referenca u provedbenu uredbu, kako bi se osigurala interoperabilnost s GS1 Digital Link i drugim postojećim identifikacijskim sustavima.
Arhitektura registra: decentralizirana s centralnim indeksom
Česta se zabluda odnosi na planirani EU-DPP-registar. On neće pohranjivati podatke o proizvodima, već isključivo jedinstvene identifikatore i URL-ove razrješivača — dakle pokazivače na decentralizirano hostirane podatke putovnice. Odgovornost za pohranu podataka ostaje na proizvođaču ili angažiranom pružatelju usluge.
CIRPASS-2 u ovom modelu prije svega kritizira tri aspekta: strukturu upravljanja registrom (tko njime upravlja i pod kojim uvjetima?), pitanje suvereniteta nad podacima u prekograničnim lancima opskrbe te još uvijek otvoreno pitanje interoperabilnosti s nacionalnim sustavima. Ta je kritika opravdana — provedbena uredba o registru u trenutku zaključenja redakcije još je u fazi nacrta.
Nacrt JRC-a za čelik kao predložak za druge sektore
Zašto su željezo i čelik usmjerenje za budućnost
Zajednički istraživački centar Europske komisije predstavio je nacrt za DPP poluproizvoda od željeza i čelika. Taj je nacrt relevantan i izvan čelične industrije iz više razloga: prvi put sustavno formalizira razlikovanje podataka na razini proizvoda i podataka na razini šarže — razliku koja je temeljna za arhitekturu baza podataka i strategiju identifikatora.
Razina proizvoda nasuprot razini šarže: strukturno usmjeravanje
Nacrt JRC-a izričito razvrstava podatkovne točke na jednu od dviju razina:
Razina šarže (broj lota):
- Udio recikliranog materijala
- Sastav legure
- Ugljični otisak specifičan za proizvod (PCF)
Razina proizvoda (serijski broj):
- Dimenzije
- Certifikati
- Izjave o sukladnosti
Ugljični otisak specifičan za proizvod prema se nacrtu utvrđuje na temelju pravila izračuna kompatibilnih sa standardom ISO 14067. To je važno jer definira minimalni metodološki zahtjev — a ne samo obvezu dostave podataka.
Uredba o baterijama (EU) 2023/1542 — dosad jedini obvezujući sektorski akt s vlastitim obvezama DPP — to razlikovanje već implicitno poznaje. Nacrt za sektor čelika, međutim, prvi ga put izričito formalizira, zbog čega bi mogao poslužiti kao predložak za sve naknadne sektorske akte.
Za poduzeća koja danas planiraju arhitekturu baze podataka DPP to ima izravne posljedice: plosnati podatkovni model koji sve atribute vodi na razini proizvoda neće zadovoljiti regulatorne zahtjeve. Oni koji već rade s radnim tokovima masovnog uvoza trebali bi provjeriti razlikuje li struktura uvoza podatke o lotu od podataka o serijskom broju.
Povezana kretanja: mikroplastika prema REACH-u i RFID kodiranje
Smjernice ECHA-e o česticama sintetskih polimera
Paralelno s razvojem DPP, ECHA je u svibnju 2026. objavila smjernice o obvezi prijavljivanja sintetskih polimernih mikročestica prema REACH-u. Prvi rok za prijavu proizvođača i industrijskih naknadnih korisnika polimernih peleta, pahuljica i prašaka stupio je na snagu u svibnju 2026.
Taj korak nije tema DPP u užem smislu, ali pokazuje širi regulatorni smjer: EU sustavno uvodi obveze prijavljivanja svojstava tvari koja će se srednjoročno uključivati u zahtjeve za podacima DPP. Poduzeća koja danas prikupljaju podatke prema REACH-u time stvaraju osnovu za kasnije atribute DPP.
RAIN-RFID i GS1 Digital Link: standardi kodiranja u praksi
Na strani implementacije TEKLYNX je ažurirao svoj softver CODESOFT i sada podržava GS1-ove sheme kodiranja „++" (EPC++ i ISO BD). Time se web-URL-ovi mogu izravno zapisivati u memoriju oznaka RAIN-RFID — zahtjev koji proizlazi iz kombinacije norme EN 18220 i standarda GS1 Digital Link.
To je konkretan primjer načina na koji apstraktni zahtjevi normi dospijevaju u proizvodni softver. Za poduzeća koja upotrebljavaju procese u lancu opskrbe temeljene na RFID-u to znači: strategija identifikatora mora započeti već kod kodiranja oznake, a ne tek pri postavljanju razrješivača.
Što bi poduzeća sada trebala učiniti
Regulatorna se situacija može podijeliti na tri područja djelovanja:
1. Provjeriti sukladnost s normama: Norme EN 18216–18223 objavljene su. Tko danas uspostavlja sustave DPP, trebao bi osigurati da su odabrani nosači podataka, identifikatori i API-ji kompatibilni s tim normama. Okruženja za testiranje otvorenog koda predstavljena na konferenciji DPP4EU pružaju prvu mogućnost provjere.
2. Strukturirati podatkovni model prema razinama: Nacrt JRC-a za čelik pokazuje smjer razvoja. Poduzeća bi svoj podatkovni model trebala izgraditi tako da se podaci o šarži i proizvodu jasno odvoje i da im se može zasebno adresirati. To se odnosi i na internu pohranu podataka i na API sučelja prema sustavu DPP.
3. Pratiti razvoj registra: Provedbena uredba o centralnom DPP-registru još nije konačna. Kritike CIRPASS-a 2 — osobito one koje se odnose na upravljanje i suverenitet nad podacima — sadržajno su utemeljene i još bi mogle utjecati na konačni nacrt. Poduzeća registar ne bi trebala planirati kao gotovu infrastrukturu, već ga tretirati kao varijablu u svojoj arhitekturi sustava.
Norme su donesene. Prvi sektorski nacrti su dostupni. Ono što je sada važno jest izgradnja kompetencija za implementaciju — prije nego što rokovi iz provedbenih uredbi odrede tempo.
