CEN i CENELEC objavili su 30. svibnja 2025. prvih šest europskih normi za Digital Product Passport (DPP): EN 18216 do EN 18223. One čine tehničku osnovu na kojoj proizvođači, uvoznici i operateri platformi moraju provoditi zahtjeve ESPR-uredbe (EU) 2024/1781. Ovaj članak objašnjava što svaka norma uređuje, na koji se način nadovezuje na postojeće propise i koje bi arhitektonske odluke poduzeća sada trebala donijeti.
Zašto se ove norme objavljuju upravo sada
ESPR je od stupanja na snagu 2024. obvezujuće pravo EU-a. Ona gospodarskim subjektima nalaže da za određene skupine proizvoda osiguraju DPP koji sadržava „aktualne i točne informacije” — tako glasi tekst uredbe. Međutim, ESPR ostavila je otvorenim što to tehnički znači. CEN i CENELEC sada tu prazninu popunjavaju paketom normi koji obuhvaća razmjenu podataka, jedinstvene identifikatore, nosače podataka, arhitekturu pohrane, API-je i interoperabilnost sustava.
Vrijeme objave nije slučajno. Europska komisija paralelno radi na provedbenim uredbama za sektorski specifične zahtjeve DPP — primjerice za tekstil, čelik i elektroniku. Bez usklađenih tehničkih normi te bi uredbe bilo teško provoditi. CEN i CENELEC time osiguravaju temelj na kojem se mogu graditi delegirani pravni akti.
Pregled šest normi
EN 18216 – Razmjena podataka i opći podatkovni model
EN 18216 definira krovni podatkovni model za DPP: koje informacijske klase postoje, kako su strukturirane i prema kojim se pravilima razmjenjuju. Norma sustavno razlikuje podatke na razini proizvoda (Item) i razini serije (Lot) — razlikovanje koje je JRC već uveo u svojim nacrtima za čelik i koje je ključno za dinamičke podatke poput ugljičnog otiska specifičnog za proizvod prema normi ISO 14067.
EN 18217 – Jedinstveni identifikatori
EN 18217 uređuje način na koji se proizvodi i instance proizvoda jednoznačno identificiraju u ekosustavu DPP. Norma je tehnološki neutralno formulirana, ali izrijekom upućuje na postojeće sustave identifikacije — među ostalim na GTIN iz standarda GS1. Za poduzeća koja već rade s GS1 Digital Link EN 18217 donosi pravnu sigurnost: tamo upotrijebljeni identifikatori u skladu su s normom.
EN 18218 – Nosači podataka
EN 18218 određuje koji su fizički i digitalni nosači podataka dopušteni za DPP: QR kodovi, DataMatrix, RFID/NFC i drugi. Posebno je važna povezanost s tehnologijom RAIN-RFID: TEKLYNX je već ažurirao svoj softver CODESOFT kako bi podržao GS1-ove sheme kodiranja „++”, kojima se web-URL-ovi mogu izravno zapisivati u memoriju oznaka RAIN-RFID — zahtjev koji proizlazi iz kombinacije norme EN 18220 i standarda GS1 Digital Link.
EN 18219 – Pohrana podataka i arhitektura registra
EN 18219 arhitektonski je najvažnija norma u paketu. Ona utvrđuje kako se podaci DPP pohranjuju, verzioniraju i čine dostupnima putem registra. Načelo je sljedeće: registar ne pohranjuje stvarne podatke putovnice, nego isključivo jedinstveni identifikator, krajnju točku razrješivača i kod robe. Podaci putovnice ostaju kod proizvođača ili ovlaštenog povjerenika za podatke.
Ovaj decentralizirani arhitektonski obrazac odgovara nacrtu provedbene uredbe o registru DPP. Konzorcij CIRPASS-2 u svojem je mišljenju o nacrtu registra izrijekom preporučio da se EN 18219 u provedbenu uredbu uključi kao obvezujuća referenca — među ostalim kako bi se osigurala interoperabilnost s GS1 Digital Link. Objavom norme ta se preporuka sada može provesti.
EN 18220 – API-ji i pristup podacima
EN 18220 definira sučelja putem kojih se podaci DPP mogu programski dohvaćati. Norma utvrđuje strukturu krajnjih točaka, zahtjeve za autentifikaciju i formate odgovora. Za programere to znači: tko izrađuje usklađenu platformu DPP, mora implementirati ovu API specifikaciju. Minimalni primjer usklađenog zahtjeva Resolve mogao bi izgledati ovako:
GET /dpp/resolve/{identifier}
Accept: application/json
Authorization: Bearer <token>
Norma ne propisuje konkretan programski jezik, ali se oslanja na načela REST-a i JSON kao primarni format razmjene.
EN 18223 – Interoperabilnost sustava
EN 18223 zaokružuje paket i bavi se interoperabilnošću između različitih sustava DPP, platformi i nacionalnih infrastruktura. Norma definira razine usklađenosti i utvrđuje minimalne zahtjeve koje sustav mora ispuniti da bi se smatrao interoperabilnim. Za poduzeća koja posluju u više država članica EU-a EN 18223 najvažnija je norma: sprječava da nacionalne provedbe prerastu u tehnička izolirana rješenja.
Povezanost s Uredbom o baterijama i sektorskim zahtjevima
Paket normi nije izoliran od pojedinih sektora. Uredba o baterijama (EU) 2023/1542 već implicitno poznaje razlikovanje serije i proizvoda: podaci o kapacitetu koji se mijenjaju zbog degradacije moraju se održavati aktualnima. Bez jasne arhitekture pohrane i razrješivača — kakvu sada definiraju EN 18219 i EN 18220 — taj je zahtjev teško ispuniti. Proizvođači industrijskih baterija i baterija za električna vozila stoga nove norme mogu izravno upotrebljavati kao smjernice za provedbu.
Slično vrijedi i za sektor čelika: nacrt JRC-a za sektorski specifične zahtjeve DPP predviđa da se ugljični otisak specifičan za proizvod održava na razini serije i izračunava metodama usklađenima s normom ISO 14067. EN 18216 za to osigurava podatkovni model, a EN 18219 arhitekturu pohrane.
Što bi poduzeća sada trebala učiniti
Analiza postojeće infrastrukture za identifikaciju
Prvi je korak provjeriti jesu li postojeći identifikatori proizvoda usklađeni s normom EN 18217. Tko već upotrebljava GTIN i GS1 Digital Link, u dobroj je poziciji. Tko upotrebljava vlasničke identifikatore, mora razviti strategiju migracije.
Planiranje arhitekture razrješivača
EN 18219 čini infrastrukturu razrješivača obveznom. Poduzeća moraju odlučiti hoće li upravljati vlastitim razrješivačem ili koristiti pružatelja usluge treće strane. Ključno je da razrješivač podržava formate odgovora definirane normom i da može komunicirati središnjim registrom DPP-a na razini EU-a.
Osiguravanje usklađenosti API-ja
Tko upravlja vlastitom platformom DPP, mora implementirati sučelja EN 18220. Poduzećima bez vlastitih IT kapaciteta preporučuje se pravodobno odabrati platformu koja u potpunosti podržava norme — a ne samo njihove pojedinačne aspekte.
Izgledi: daljnje norme i delegirani pravni akti
CEN i CENELEC najavili su da će paket normi postupno proširivati. Europska komisija paralelno radi na sektorskim provedbenim uredbama koje će se temeljiti na tim normama. Za tekstil je uredba najavljena još za 2025.; za elektroniku i druge skupine proizvoda daljnji će koraci uslijediti do 2027.
Poduzeća koja sada započnu s provedbom imaju strukturnu prednost: arhitektonske odluke još mogu donositi bez pritiska neposrednih rokova i postupno prilagođavati svoje sustave novim sektorskim zahtjevima — umjesto da pod vremenskim pritiskom grade monolitna rješenja koja otežavaju kasnije izmjene.
Objava normi EN 18216 do EN 18223 nije birokratska prekretnica, nego početak konkretne provedbene faze. Tko poznaje norme, već danas može donijeti ispravne strateške odluke.
