Konferencijom DPP4EU 2026 u Bruxellesu ostvaren je važan tehnički korak: europske temeljne norme za Digital Product Passport (DPP) dovršene su. Fraunhofer IPK izvijestio je 1. lipnja 2026. da paket normi razvijen u okviru CEN/CENELEC JTC 24 uspostavlja koherentan, tehnološki neutralan okvir za podatke o životnom ciklusu proizvoda. Time završava faza neizvjesnosti o temeljnim tehničkim načelima — i počinje faza provedbe.
Za poduzeća koja su dosad čekala konačne norme to nije razlog za opuštanje. To je početni signal.
Što je CEN/CENELEC JTC 24 utvrdio
Odbor za normizaciju JTC 24 donio je nekoliko međusobno povezanih normi koje zajedno definiraju tehničku arhitekturu DPP. Pritom su ključne dvije norme:
- EN 18219 utvrđuje podatkovni model i semantičke zahtjeve za DPP. Definira koje informacije putovnica mora sadržavati, kako su strukturirane i kako se osigurava interoperabilnost između različitih sustava.
- EN 18220 uređuje nosač DPP — odnosno fizički ili digitalni nositelj podataka putem kojeg se omogućuje pristup putovnici. Povezuje putovnicu sa standardom GS1 Digital Link i tako omogućuje da jedan URL — primjerice u obliku QR koda ili RAIN-RFID oznake — služi kao univerzalna ulazna točka za sve informacije iz putovnice.
Okvir je namjerno tehnološki neutralan. Ne propisuje određenu bazu podataka, platformu u oblaku ni vlasnički standard. Propisuje strukturu pristupne točke i semantiku podataka — sve ostalo prepušteno je implementatorima.
Zašto je EN 18219 ključan za arhitekturu registra
Konzorcij CIRPASS-2 u svom je očitovanju o nacrtu provedbene uredbe za registar DPP izričito preporučio uključivanje norme EN 18219 kao obvezujuće reference. Razlog: bez tog uporišta nedostaje temelj interoperabilnosti između nacionalnih i sektorskih sustava.
Sam registar — kako jasno navodi nacrt provedbene uredbe — pohranjuje isključivo tri podatkovne točke: jedinstveni identifikator, krajnju točku razrješivača i tarifni broj. Stvarni podaci putovnice decentralizirano su pohranjeni kod proizvođača ili ovlaštenih povjerenika za podatke. EN 18219 osigurava da ti decentralizirani podaci ipak ostanu strojno čitljivi i interoperabilni.
Regulatorna osnova: ESPR i sektorske uredbe
Tehničke norme nisu same sebi svrha. One operacionaliziraju zahtjeve koji su obvezujuće propisani u ESPR-Uredbi (EU) 2024/1781. ESPR zahtijeva da DPP sadržava „ažurne i točne informacije” — zahtjev koji je bez jasne podatkovne arhitekture jednostavno nemoguće ispuniti.
To je osobito vidljivo kod Uredbe o baterijama (EU) 2023/1542: podaci o kapacitetu, koji se zbog degradacije mijenjaju tijekom životnog vijeka baterije, moraju se kontinuirano ažurirati. To zahtijeva infrastrukturu koja ne pohranjuje samo statične podatke o proizvodu, nego upravlja i dinamičkim ažuriranjima — i to na razini pojedinačnog proizvoda, a ne samo na razini serije.
Serija u odnosu na pojedinačni proizvod: razlika s dalekosežnim posljedicama
Nacrt JRC-a za skupinu proizvoda od čelika — kao primjer za mnoge druge sektore — sustavno razlikuje dvije razine granularnosti podataka:
- Razina serije (Lot): podaci koji vrijede za cijelu proizvodnu seriju, primjerice ugljični otisak proizvoda (PCF), koji se mora izračunati prema metodama kompatibilnima s normom ISO-14067 i održavati na razini serije.
- Razina pojedinačnog proizvoda (Item): podaci koji vrijede za pojedini fizički primjerak, primjerice serijski broj, povijest popravaka ili trenutačna vrijednost stanja baterija.
Ta razlika nije akademska pojedinost. Ona određuje kako moraju biti ustrojeni pohrana podataka, prava pristupa i procesi ažuriranja. Sustav koji upravlja samo identifikatorima serija ne može ispuniti zahtjeve za pojedinačne proizvode iz uredbe o baterijama. Obrnuto, sustav koji se temelji isključivo na pojedinačnim proizvodima za rasute proizvode poput čeličnih kolutova ne bi bio gospodarski skalabilan.
Od norme do prakse: što poduzeća sada moraju učiniti
Donošenje normi označava prijelaz iz faze specifikacije u fazu implementacije. Za poduzeća u obuhvaćenim sektorima to konkretno znači:
Korak 1: Utvrditi strategiju identifikatora
Svaki DPP treba globalno jedinstveni, trajni identifikator. Norma EN 18220 i standard GS1 Digital Link definiraju kako taj identifikator mora biti strukturiran kao URL koji se može razriješiti. Poduzeća koja već upotrebljavaju GTINs i strukture GS1 ovdje imaju početnu prednost — svoje postojeće identifikatore samo trebaju prevesti u shemu Digital-Linka.
Sukladni GS1 Digital Link za pojedinačni proizvod, primjerice, izgleda ovako:
https://id.example.com/01/04012345678901/21/XYZ-987654
Pritom 01 označava GTIN aplikacijski identifikator, a 21 serijski broj. Razrješivač iza tog URL-a, ovisno o kontekstu — potrošač, servis za popravke, carinsko tijelo — prosljeđuje korisnika na različite prikaze podataka.
Korak 2: Strukturirati podatkovni model prema EN 18219
Norma definira obvezna i neobvezna polja te dopuštene formate podataka. Poduzeća moraju provjeriti koji su njihovi postojeći podaci o proizvodima već usklađeni s normom i gdje postoje praznine — primjerice kod ocjena popravljivosti, sastava materijala ili informacija o lancu opskrbe.
Korak 3: Odabrati i implementirati tehnologiju nosača
EN 18220 dopušta više medija nosača: QR kod, NFC, RAIN-RFID i druge. Odabir ovisi o vrsti proizvoda, lancu opskrbe i zahtjevima kupaca. Za industrijske primjene RAIN-RFID dobiva na važnosti: TEKLYNX je već ažurirao svoj softver CODESOFT kako bi podržao sheme kodiranja GS1 „++”, koje omogućuju izravan upis web-URL-ova u memoriju oznaka RAIN-RFID — tehnički zahtjev koji izravno proizlazi iz kombinacije norme EN 18220 i standarda GS1 Digital Link.
Korak 4: Osigurati održavanje dinamičkih podataka
Zahtjev ESPR za „ažurnim i točnim informacijama” nije jednokratan zadatak. Poduzeća moraju uspostaviti procese kojima će osigurati ažuriranje podataka putovnice pri relevantnim događajima — popravku, zamjeni komponente, preprodaji i zbrinjavanju. To zahtijeva jasno definirane odgovornosti u lancu opskrbe i tehnička sučelja između uključenih sustava.
Što još nedostaje: provedbene uredbe i sektorski rokovi
Temeljne norme postoje — sektorske provedbene uredbe još nisu u potpunosti donesene. Europska komisija trenutačno radi na delegiranim aktima za prve obvezne skupine proizvoda. Baterije već imaju vlastiti pravni okvir kroz Uredbu o baterijama (EU) 2023/1542. Tekstil, elektronika i čelik slijede u okviru provedbe ESPR.
Za poduzeća to znači: temeljna tehnička arhitektura je postavljena i sada je treba izgraditi. Sektorski zahtjevi za podacima bit će konkretizirani u narednim mjesecima — ali poduzeća koja budu čekala s implementacijom dok ne budu doneseni svi delegirani akti naći će se pod vremenskim pritiskom.
Norme su donesene. Okvir je postavljen. Više nije pitanje hoće li poduzeća biti obvezana, nego kada i koliko će za to biti dobro pripremljena.
